Anđelko Zablaćanski
SRBIJO, MAJKO
Srbijo, majko nezalečenih
vekovnih rana
opet te isto čereče
tuđini đavoljeg soja
i tvoja deca
s izdajničkih grana
najveći grešnici prljave obraze
brišu od skuta tvoja
dok ljudi bez morala čast ti gaze
nesrećna radosti moja
Srbijo, dojiljo svačije nejači
pokradena istorijo
s grobova mladih mučenika
i komadanih ti njiva
hrabrosti
čak i kad te biju jači
no, pored toliko osvajača i izdajnika
onih za koje
i nedužna si kriva
rodna grudo moja, još si živa
Srbijo, zoro na zapadu
nezašlo sunce svih istočnih tama
vatro najhladnijih zima
ne daj da ti ubiju poslednju nadu
čak i kad te svi napuste
kad ostaneš sama
ispod svih kukolja žita ima
za utrine ti puste.
18. februar 2022.
⁂
Pomisliš, to noć u jednim očima
I sjaj zvezda na vrhu trepavica
Tvoja su svitanja u kojima
Najlepše spavaš usred nesanice
A ono prekor, praznina što te obuzima
Pomisliš, to Bog ti uzdarje šalje
Za sve minule patnje, svako posrtanje
Put ka svetlosti i još dalje
Dok dušu ne uzme sasvim blaženo stanje
A ono nemir, život vraćen u bivše tralje.
17. januar 2022.
U ovom broju
Ciklus Palermo – Radoslav Milenković
Prošireni soneti – Milorad Bibin
Klasične strofe – Tamara Dragić
Savremena ukrajinska poezija – Pavlo Korobčuk
Novogodišnja noć – Nataša Dimitrijević
Priče iz života – Dragan Vranješ
Preporuka – Nevena Milosavljević
Nove knjige (Branka Popić , Vrijeme pomirbe)
Recenzija – Aleksandra Šarenac
Ep o snovima – Jelena Trajanovski Stanković
Mladost piše poeziju – Nina Petrović
Nagrada i kazna – Lidija Radisavljević
Pesme vremenu – Ljiljana Ivanović Jovančević
Priča beskućne vile – Vesna Đukanović
Poklanjam ti misli – Tatjana Trifunović

Suština poetike broj 72 – PDF