Izvodi iz recenzija
(Dejan Spasojević – Čekajući pjesmu, ASinfo, Zvornik, 2021)
Svetosavski put istine i praštanja
Ako je Njegoš luča i svetilnik poezije autora Dejana Spasojevića, onda je Bog ‒ Sunce, koje sa nebeskog svoda osvetljava mračnu dušu izgubljenog čoveka u savremenom društvu. Veliki je broj pesama u zbirci, nalik na molitve u apostrofi, gde se pesnik posredno obraća Bogu (Gospode, Bože, Tebi…) U pesmi Bludni sin, grešnik se s pokajanjem obraća Gospodu: Sagriješih, Oče, nebu i Tebi, / sve je taština i muka duhu; da bi se u pesmi Vitezda čuo lirski dvoglas: pesničkog subjekta i onog drugog Ja, oličenoj u masi, u kolektivu: Sačuvaj nas, Bože, od nemoći naše, / zabludjeli i bolesni pod tvoj bi skut… Sledeći himnički umnožene glasove, epifanijski uzvikuje: Ti si život, istina i put! Da bi svoj misaoni bunt umirio u zahvalnoj pesmi Molitva, gde u razvijenoj i skrušenoj molbi zaziva Boga, moleći ga za mir, za ljubav… I opet istupa u ime mase / kolektiva: u ime onih koji Te vole. Iz ovog tematskog okvira dešava se spoznaja sveta kroz hrišćansku misao, a jedino moralno ishodište je istinska pravoslavna vera, svetosavski put: istine i praštanja.
Međutim, Dejan nije u svojoj zbirci izostavio one pesme koje pevaju o ,,telesnoj ljubavi”, o ženi i njenom uzvišenom biću. Te pesme su mahom iz ranijeg životnog doba i datiraju čak iz ranih devedesetih godina (Da li si ista, Dženis, Tebi…) Ove pesme nam otkrivaju jednu novu i na prvi pogled manje primetnu pesnikovu stranu ‒ lice nežnosti, kada govori u dučićevskom maniru, veličajući čistotu žene, uzvisujući nežnost: Tebi ću doći, o, iskrena i ponosna ženo!
U tematskom opusu pesnika javlja se i onaj ,,drski”, buntovni glas iskazan kroz satiru i karikiranje ,,strasti” čoveka, lirskom rečitošću i eruptivnošću iskaza, jer jezik priča od suviška srca i emocije koje se ne kažu, prete da uguše srce. Tako u pesmama, koje su po formi nalik na minijature (Strast, Krive drine…), kao i one poput pesme ironijskog ritma Biće bolje. Pesnik u njima raspravlja o ,,strastima”, polemičan je i sa okolinom i sa samim sobom, naposletku. Teži otkrivanju istine, ma kako ona bolna bila, oštrim rečima pojačava tu svoju težnju, ne bi li nam upravo ogoljena istina skinula koprenu sa očiju i naterala nas da se suočimo sa sobom, kao što on čini neprestano.
Dejan Spasojević u svojoj poetici, kao amplituda, kao kakav poetski EKG prati impuls čitaoca, pruživši mu mnoštvo različitih vrsta emocija, kao da želi da dotakne svaki taj impuls, ušuškavajući ga pod Božji skut, do majčinog naručja (kao u pesmi Majci), a onda ga snažno odgurnuvši ka nemilosrdnom društvu i tako ,,izmučenog” od tog istog društva ga vraća Bogu pod skute i majci na utehu. No, put pesnika je matica vremena, stecište tihog nihilizma i arhetipskog konteksta, biblijskih fragmenata i onog najvažnijeg što srećemo kao glavnu odliku njegove poezije, a to je apokrifno podražavanje jednog od najvećih stvaralaca i najvažnije ličnosti u srpskoj istoriji, Njegoša. A on je ušao u njegovu poeziju pravo iz snova, levitirajući između nadrealnog i onostranog, da bi svoj konačni oblik našao u čitaočevom poimanju njegoševske misli, koja je svrevremena, vanvremenska, kao i misao našeg pesnika Dejana, koja će takođe nadrasti sve vremenske okvire.
Nevena Milosavljević,
pesnik i profesor srpske književnosti i jezika
Sloboda kosmičke energije
Zbirka poezije „Čekajući pjesmu“ Dejana Spasojevića skup je misaono-emocionalnog iskaza koje je autor prizvao unutrašnjom preokupacijom i predstavio javnosti na najljepši način književno-poetičnim pjevanjem.
Simbolikom naslova nalazimo objašnjenje da je dugogodišnje svoje poetsko stvaranje ostavljao za neke buduće dane, čekajući da dođe trenutak da im se posveti i ukoriči ih u jednu cjelinu, u knjigu, a taj trenutak je upravo stigao.
Dejan Spasojević je poznatiji široj javnosti kao prozni pisac koji skreće pažnju čitalaca svojim pripovjedanjem i do sada objavljenim zbirkama kratkih priča, ali i kao vrstan izdavač u oblasti književnosti.
Iz pjesme u pjesmu prolazeći kroz ovu zbirku dolazim do zaključka da je dio poezije pisan, inspirativno, Njegoševom duhovnom vertikalom, gdje autor često i svjesno koristi citate lovćenskog „Svetovidca“ i na taj način daje značaj čulnim odjecima nenadmašnih djela „Gorskom vijencu“ i „Luči mikrokozma“ i takvim potezima kruniše svoju dosljednost geniju, kao duhovni sljedbenik, ali i hodočasnik u poetskoj naraciji.
Nad nama se nebo zatvorilo,
ne prima nam plača ni molitve…!
(Narodna nadanja)
Većinu pjesama pjesnik je napisao kao posvetu Bogu, Njegošu, svojoj majci, zavičaju, ali i ljubavima i sve su koncepcijski sa poučnim završetkom što nam govori o unutrašnjoj estetici i mentalnoj ličnosti pjesnika koji umije da na najljepši mogući način poentira svojom mišlju.
Prateći način pisanja zaključujem da autor nije težio ustaljenim formama, slogovnoj jednakosti ili i po svaku cijenu neizbježnoj rimi, naprotiv, on svoje stihove isijava slobodom svoje kosmičke energije, baš onako kako ih sam doživljava i pjesmotvori jasne slike koje su jedno od dominantnijih svojstava ove liričnosti.
Pogled u novo sutra, začet je tamo daleko
gdje sam neko i nisam niko,
ali sam svojom biti svik’o,
zavičaju-rodni kraju!
(Zavičaju)
Aćim Todorović,
književnik
Poezija inspirisana životom
Nova knjiga Dejana Spasojevića Čekajući pjesmu, već u simbolici metaforičnog naslova nagoveštava globalni profil svoje tematske i estetske i idejne strukture, ali ne samo to. Pesma po kojoj je cela zbirka dobila naslov govori da je pesnik u onoj fazi svoga stvaralaštva kada se nađe na raskršću puteva koji su u literaturi jednako važni i prepoznatljivi, ali i pored toga nije svejedno kojim će putem dalje krenuti. Ova činjenica je ključ za razumevanje njegove poezije koja se razlistava u mozaičkom šarenilu tema i motiva, od onih za koje se kaže da su večne i postojane, kao što su ljubav prema ženi i domovini, ili egzistencijalna pitanja ljudskog društva, od asocijativnih slika klasnih i socijalnih grupacija društva i vremena u kojem živi, do ratinih užasa, neprimerenih humanom liku čoveka i njegovih ličnih poriva i preokupacija, do etičkih normi i neprikosnovenih pisanih i nepisanih pravila. Evidentno je da pesnik svoju inspiraciju napaja sa više različitih izvora, kad mu se čini da je svaki izvor jednako važan i dobar i da sa svakog valja popiti bar malo vode, ne zaboravljajući pritom da se zabavi i stilskim efektima svoga poetskog govora.
Valja reći da je pesnik na dobrom putu, jer je njegova poezija inspirisana životom običnog čoveka koji istrajava i odoleva iskušenjima teške, a katkad i nepredvidive svakodnevice, u kojoj vera u sopstvene snage ima neprocenjiv značaj. Svojim opservacijama prošlosti i trenutka u kojem živi, on potvrđuje stav Žan Pola Sartra da je „pisac uvek u svom vremenu“, ali i Andrićevu misao da je pisac uvek „dužan svome zavičaju“. Spasojević, iako je na početku svog poetstkog stvaranja, svojim stihovima potvrđuje neporecivu istinu, kao i mnogi pesnici pre njega, da pisac ne može odoleti ni svome vremenu ni nacionalnoj pripadnosti, a da je zaista, u najfinijem značenju te reči, istinski glasnik i propovednik svoga naroda. Na taj način on potvrđuje svoju patriotsku i moralnu dužnost; njegovi stihovi se nameću značenjem i porukama kao duhovni vodič mladim naraštajima. Dobrota je inspiracija i suština njegovog pevanja. Zato se on u stihovima rado vraća u dane detinjstva, jer smatra da je čovek onoliko dobar koliko je sačuvao „dijete u sebi“. Pritom valja naglasiti činjenicu da se on ne razmeće ni rečima, ni mislima, jer zna da čovek mora biti gospodar svojih reči, kako to kaže u pesmi Jezik priča: „Zato pazi ti strogo na riječi / ćutanjem se nebo osluškuje,/ a blagošću miluje i liječi“. U strukturi cele zbirke preovlađuju patriotski i ljubavni stihovi, ali neke pesme odišu i tonovima baladičnih ispovesti, asocijativnim slikama socijalnih problema, jarkim bojama rodnog kraja, deskripcijom pejzaža i dragih mesta, razmišljanjem o ljudskim slabostima, manama i porocima ili antiratnim porukama.
Prof. dr Miomir Milinković
Pacifista i humanista
Dejan Spasojević jedan je od onih kulturnih pregalaca, poslenika i ambasadora kulture u Republici Srpskoj koji gradi književne mostove među ljudima povezujući nas svojom posvećenošću pisanju i knjizi, čime je stekao važno mesto i ugled među svim generacijama književnika sa obe strane Drine. Koliko je godina i rada posvetio drugima govori i činjenica da je tek sada pred nama zbirka pesama u kojoj objedinjuje svoj pesnički izraz od devedesetih godina do današnjih dana pa i sam naslov Čekajući pjesmu korespondira sa vremenom koje je Spasojeviću bilo potrebno da donese jednu ovakvu knjigu. Među pesmama ove zbirke, nalazi se i primarno mesto ima duhovna poezija kojom se Spasojević približava njegoševskim visinama, uzimajući za prototekst misao i filozofiju crnogorskog vladike kao onoga koji je postavio temelje kako našoj duhovnoj poeziji tako i filozofiji života koja izvire iz nje – sagledavajući na taj način malog čoveka u velikim pričama istorije i veka. Otuda je i lirski subjekat zbirke pesama Čekajući pjesmu na sebi svojstven način Rodenov Mislilac nadnešen kako nad temama i postulatima hrišćanske religije, tako i nad temama i zakonima ljubavi i istorije. Kod Spasojevića poetski izraz i tematski okviri kreću se od refleksivnih i ljubavnih do rodoljubivih pesama u kojima nema lažne sentimentalnosti. Pesnik Dejan Spasojević je pacifista i humanista kojem je ljudski život na prvom mestu. Otuda i ironizacija izvesnih stereotipnih istorijskih nasleđa na Balkanu uz opominjuće poruke koje čitalac lako pronalazi. Čekajući pjesmu je zbirka pesama koja lepotom svojih stihova, strofa i celih pesama poziva da čitajući odgonetamo tajne sopstvene duše. Ovo je poezija istine i objektivnog sagledavanja stvarnosti, koja pevajući u slavu Boga, mira i ljubavi, otvara nove vidike i budi nova osećanja u čitaocima. U tome su njene osnovne vrednosti koje potvrđuju da je, analogno etimologiji prezimena pesnika, Spasojevićeva pesma stigla u pravo vreme.
Msr Milica Milenković
Dve pesme iz zbirke
KRIVE DRINE
Ne ispravljaj krive Drine,
slabašan si, nemaš čime!
One teku kako teku,
od krivina prave reku,
možeš šta god hoćeš reći,
al’ će teći, teći, teći…
ČEKAJUĆI PJESMU
Čekajući pjesmu da nastane,
prolazimo kroz mnogo toga,
čekajući pjesmu nestaje i vrijeme,
a s njim i njegovo breme…
Čekajući pjesmu da dođe
volimo jedni druge
i molimo Boga da sve ovo
prođe i nestane
i da neka nova pjesma nastane,
da nas razveseli.
Čekajući pjesmu, muku trpimo raznu,
bez koje se pjesma ne ispoja,
čekamo i kao da čekajući gubimo nadu
‒ da ćemo junački podnijeti teret,
koji stavljaju na naša nejaka pleća
i dok nam stežu okove
pjesma nastaje sve veća
iz pepela izvi-iskra čudom se diže,
a s njom zaspala čast i sreća.
od muke smo propjevali, brate,
Čekajući pjesmu,
bez roptanja nosimo svoj krst,
ne tražimo da nam ga skrate.
Jer, nama je tako suđeno,
molimo za buduće naraštaje,
i za ovo pokolenje sluđeno,
što bi još da živi i traje…
Pjesma će na kraju sama da dođe
Gospod je nama šalje,
jer samo s pjesmom i velikom nadom
možemo krenuti dalje…
Biografija pesnika
Dejan Spasojević je rođen 19. januara 1978. godine u Loznici. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Novom Sadu. Direktor je i osnivač izdavačke kuće i štamparije ASoglas d.o.o, glavni i odgovorni urednik ASinfo portala. Predsjednik je Kluba autora i ljubitelja pisane riječi ASoglas. Član je Udruženja dramskih pisaca Srbije.
Do sada je objavio sledeće knjige:
- Iskra Njegoševe Sv(j)et(l)osti, SPKD Prosvjeta, Zvornik, 2013.
- Moralna obaveza (drama), SPKD Prosvjeta, 2013.
- Drugi obraz (zbirka priča), Književna omladina Srbije, Beograd, 2011.
- Tragovi (zbirka prozno poetskih radova) / koautori Dejan Spasojević i Vladimir Nedić, SPKD Prosvjeta, 2008.
Zbirka pjesama Čekajući pjesmu je njegova peta knjiga.
Četiri godine za redom uspješno organizuje Drinske književne susrete.
Oženjen je, otac troje djece. Živi i radi u Zvorniku.
Izvor: Autor i ASoglas Izdavaštvo