Labud N. Lončar – Šest pesama

ISSN 2334-9417 (Online)

SVETIONIK SUDBINE

Klikće galeb, i jutro
zaglavljeno među tvojim dojkama,
dok pjesma talasa, zarobljena
između svetionika sudbine,
šapuće stihove školjkama.

Mediteran ćuti među tvojim bedrima,
u mirisu soli i raspletenih snova,
dok prošla noć jeca
u praznoj flaši vina,
zaboravljena na obali čežnje.

Sa svetionika sudbine,
umorno, kao slomljen cvijet,
klikće galeb i zora.

Poljupci – davni, strasni,
u tišini drhte na obali,
izgubljeni u pjeni Mediterana,
kao otisak koraka u pijesku,
što ga more briše,
a vjetar odnosi u beskraj.

TRAŽIM SE

Tražim se
U bezvremenu traganja
Zrnu trajanja i pjeni Mediterana
Usamljenoj školjci
U trenutku
Kad more zagrli sunce i
Uvuče u svoja plava njedra.

Tražim se uporno
U nekim malim stopama
Koja su isprana talasima
I nepotrebnim sjećanjima
Na pijesku starih damara
I odsutnog sata
Pod usamljenom palmom.

Tražim se
U oblaku koji krije
Odbjegle i prestrašene ptice
I njihove bezglasne pjesme
Što težinom podsjećaju na ćutnju.

Tražim se
U osmijehu i odbačenim pjesmama
I oblutku pod jastukom tišine
Na obali ostavljana
U pjesmi i mirisima talasa
Što priziva sjećanja.

Tražim se
U kliktaju ranjenog galeba
Na usamljenoj stijeni
I malim šarenim ribama
Što suton svojim treptajima
Čine veselim.
A, nije.

Tražim se
Uzalud…

Ne čekaj me…
Jer smo u ljubavi
Umrli davno…

NE ČEKAJ ME

Ne čekaj me…
Ne čekaj me ove noći
Dok me preljubnički
Grli samoća
I kazaljke noći
Mjesecu pokazuju metu –
Moje ranjene grudi

Ne čekaj me.

Previše je kasno da vrijeme
Pjesmom po stazama prošlosti krene
I slike tvoje ili moje ponovo
Postanu žive

Ne čekaj me…
Jer ti i ne znaš
Mi smo umrli usput
Na klizavom putu ljubavi i vječnosti
Jedno drugom ljutiti i strani
Usputno –
kao da se nijesmo znali…

Ne čekaj me…
Noćas me ukrala noć
I ptice što čekaju zoru
Što u tišini iz malih, crnih, grla
Pjevaju sjetnu pjesmu –
Pjesmu zaborava.

KLIKTAJ GALEBA NA PUSTOJ OBALI

Kao neljubljena draga
Tiho odlazi ljeto sa puste
I namjerno zaboravljene obale
Dok mi u oku još stanuje sjaj
a u rašivenom džepu prsluka
stidljivo krijem preostali komad
jesenjeg neba prepunog lasta,
i postajem beznadno svjestan –
da mi je neko iz nekog neznanog razloga
ukrao leptire iz duše i stomaka
i odnio u daljine bezvremenost sjećanja i nade
dok neveselo oko sluti strah…

I klikće zaboravljeni galeb na pustoj obali,
Obali nedovršenih i nedoraslih poljubaca
Za očima koje su davno prestale da se smiju.

Kao neljubljena draga
Tiho odlazi ljeto sa puste obale
dok neki k’o šampanj, pjenušavi, talasi
ispiraju tragove nadanja u pijesku
Donoseći saznanje da je
Jutro rodilo slutnju jalovog dana.

A daleka noć što je samo u slutnji
doziva obećanjem znoja i bluda
Ćutljivih školjki i malih šarenih riba.

I sa jesenjeg neba
Čuje se tišine jeka
Glasna
Kao da milijarde nekazanih riječi
U slepoočnici kljucaju
I ponavljaju kao eho

Kliktaj galeba sa puste obale…

KLESANJE SAMOĆE

Isklesao sam samoću
U grlo je položio.

Da šuti.

Tihuje…

Decembru i sjevercu vjetru
U noćnu vizitu dolazi, prkosi.

Isklesao sam samoću
U umorno oko je usadio
U onom mističnom trenutku stvaranja istine
Kada mjesec obljubi svojim sjajem
Stidljivi talas na mirnom moru
Donoseći urlik vučice
Iz davnih dana, još…

Isklesao sam samoću
U uvo je postavio!

Da oslušnem tišinu morskih dubina
Iz kojih dopiru lascivne priče
Bestidnih školjki i lukavih ajkula.

Isklesao sam samoću
U grudima je čuvam!

Jer u njima spavaju zvijezde.

Ušuškane bijelom pjenom
I tišinom kosmosa
Koje ljulja i uspavljuje
Beskonačni talas sjećanja.

Isklesao sam samoću…
Da zajedno ćutimo!

BRODOLOMAC

Nasukan na tvoja bestidna bedra
U noći koja se zaklela da traje
I koja je mirisala na školjke
I vino prosuto po postelji,
Na do pola popušenu cigaretu…
Kao brodolomac bez svetionika
na vidiku
I pojasa za spašavanje
Ugrabljen tvojim tankim rukama
Kao strašnom hobotnicom
Koje ostavljaju krvave tragove
na mojim leđima
Sa malim komadom neba
Preostalim u okrajku uma
Bezuspješno –
Kao zadnji davljenik
Krpim raspuklu dušu
I pružam ruke ka suncu…

sp-logo
Poezija današnjih pesnika

O PESNIKU

Labud N. Lončar, pesnik

Labud N. Lončar je rođen je 1964. godine u Ivangradu, današnje Berane. Bavi se pisanjem poezije i proze. Osnivač je i predsednik Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umetnika „Nekazano“, iz Bara.

Objavio je pet knjiga poezije:
„Rođenje suze“, „Ostavljanja“, „Na poleđini sna“, „Ako prećutim pesmu“ i „Sidro noći“,
i jednu knjigu kratkih priča „Svako ostavi neki trag“. Objavio je koautorsku knjigu poezije pod nazivom „Poems“ sa indijskim pesnikom Suravom Sarkarom. Njegova knjiga „Sidro noći“ prevedena je i objavljena na albanskom jeziku pod imenom „Spirancë Nate“.

Zastupljen je u pedesetak domaćih i stranih zbornika i antologija. Njegovi radovi i knjige prevedeni su na engleski, njemački, ruski, francuski, italijanski, kineski, bengalski, bugarski, poljski, makedonski, albanski i slovački jezik. Uvršten je u Enciklopediju pesnika sveta (Encyclopedia of World Poets), Indija 2024. godine.

NAGRADE I PRIZNANJA

Dobitnik je mnogih priznanja i nagrada.

• Nagrađen je objavljivanjem svoje treće knjige „Na poleđini sna“ – na Amazon-u, kao nagrađene pesme na konkursu „Društva živih pjesnika“, između 4000 kandidata.
• Dobitnik je „Gramate Knjaza Miloša“ i „Povelje Cara Konstantina i carice Jelene“
za nacionalni doprinos srpskoj književnosti, koju dodeljuju Ministarstvo kulture Srbije i Udruženje književnika Srbije.
• Renomirana poljska književna nagrada „Klemens Janički Janikus“ (2022) dodeljena mu je za izuzetan književni rad i doprinos evropskoj poeziji.
• Međunarodna poetska manifestacija „Ohridski poetski biser“ iz Ohrida
dodelila mu je specijalno priznanje „Ohridski biser“.
• Srpsko akademsko društvo „Vizantija“ dodelilo mu je priznanje „Blagodarje“ i „Izuzetno Blagodarje“ za 2024. godinu
za doprinos i širenje kulture.
• Kulturni centar „Hadži Ruvim“ iz Lajkovca dodelio mu je Zlatnu medalju „Hadži Ruvim“.
• Međunarodni festival „Struški književni susreti“, Kulturni centar „Bran“ i Makedonska kulturna riznica dodelili su mu priznanje „Petkov amanet“
kao najboljem stranom književniku za 2023. godinu, kao i „Zlatnu blagodarnicu“.
• Dobitnik je Plakete za promociju i negovanje književnosti i kulture, koju dodeljuju Književna zajednica Požarevca i etno selo „La Salaš“.
• Dobitnik je godišnje nagrade za 2025. godinu „ORFEJ“, koju dodeljuje Fondacija za kulturnu i naučnu afirmaciju „Makedonija prezent“ iz Skoplja, Sjeverna Makedonija.

ČLANSTVA I KULTURNI DOPRINOS

Član je:
• Udruženja književnika Srbije,
• Udruženja književnika Crne Gore.

Počasni član je:
• Scene Crnjanski iz Beograda,
• Kluba književnika Beograda,
• Kulturnog salona „Stenka“.

Osnivač je i glavni i odgovorni urednik portala za umetnost i kulturu „Nekazano“. Takođe, osnivač je i glavni urednik časopisa za kulturu i umetnost „Nekazano“, kao i istoimenog časopisa za haiku – „Nekazano“. Časopis za haiku „Nekazano“ prvi je zvanični haiku časopis u Crnoj Gori.

Osnivač je Festivala ljubavne poezije „Pjesnik – Svijetionik“, koji se svake godine održava u Baru.

Živi i stvara u Baru.

Izvor: Autor