UKLESANO IME
Zaspala bih ti pod trepavicama
Sanjala tvoje cvjetanje u Sahari
Od tebe zazire grom
Noć prepušta nebo vječnoj svjetlosti
Zaklet si bio vijekovima
Da si neosvojiva tvrđava ženama
A meni si se uselio u krvotok
Krv mi ključa
Podmićuješ bubamare i leptire
Da tvoje riječi nose pogrešnim ušima
Ubjeđuješ me da riječi nemaju težinu
Zemlja i beskraj te prisvajaju sebi
Misli mi razdiru sljepočnice
Uzburkane i neuhvatljive
Traže sijenku
Da zadrže vrisak šapata
Ruke su zanavijek ukalupljene u tvoj zagrljaj
A na usne uklesano tvoje ime
SAN
Skovala te molitva
I suza što ispira olovnu sudbinu
Lako si se, smrtniče
Zaodjenuo besmrtnošću
Ime ti je isklesala vječnost
A pod trepavice ti se sklonio mir
Kad ti poljubim oko
Muk me pomiluje
Prevelik si za stih
Pjesma te nedostojno traži
Kosu ti je dala jesen
A usne zrela trešnja
Ne budi me
SATKANA
Rukama mi ljuštiš nebo
Sačinjeno od ljuspe oblaka
Ne bi li mi pokazao
Šta se krije iza beskraja
Vjetar pjeva o tebi
Melodija putuje
Dok ne dodje do onih pupoljaka iz kojih si rođen
Od tebe sam satkana
Još od dana kada si mi se sa cvijetom predao
ILUZIJA
Rastavi me na stihove
Ili nešto još sitnije
Uzmi iz mene cvjetove platana
Moj put sudbine je skoreo
Zbog neuhranjene sujete
Svi snovi i želje su uzurbano proleteli
Napravili su samo bljesak trenutka
Zasjenivši tvoj lik u mojim mislima
Onog unutrašnjeg čovjeka kog sam izvajala
Kao vajar koji gužva oblak
KANDŽE SUROVE JAVE
Sudbina te nije blagoslovila
Da mi u kosi ostaviš zapletene ruke
Znala je da si čovjek sastavljen od pogrešnih kockica
Koje su puste rijeci
I izlizane fraze
Koje ni hartija ne trpi
Postojiš samo da vihor katkad zazvizdi kroz tu prazninu
Suzama sam sprala tvoje poljubce
I šapate koji si mi ostavio na usnama
Java me bacila u kandže razuma
Pokazujući da je sudbina jedina mjera za vječnost
A ljubav bez temelja i stubova kavez za krilate želje
Negdje je zapisano da će odbjeći
U nadi da pronađu melem za razbijene snove
I one prošle dane
Koji sijeku odveć znani ožiljak
VJEČNOST
U kosu mi uplati pšenicu
Podari mi te zlatne vlasi
Da me sunce prepozna
A usne oboji zrelom trešnjom
Sa onog stabla kom si dao djetnjstvo
Cipele mi napravi od prve ljetnje kiše
Znaš i sam da sam se orodila sa njom
Stazu koja me vodi do tebe osvijetli svicima
I predaj mi se sa cvijetom
Dok nam nebeski kovač kuje burme od Saturnovog prstena
Ne bi li trajali koliko i svijet
U PJESMI MI PRENOĆIO
Glas mu se rodio u ruži vjetra
I tu mi se uklesao u stih
Kako bi u pjesmi prenoćio
U kosi mu je bilo jato krilatih riba
Po crtama čudnog lica
Klizala se djeca neba
U dubini ledene zjenice
Ogledao se moj lik
Pisala sam mu stihove pune elegije
Vjetar mu je kovitlao misli
U nadi da baci u zaborav veče
Kada su se pomješali svici i zvijezde
Dala sam mu sjenu
Ne znajući da će je izgubiti
Vrijeme nas je izvajalo po volji sudbine
Prići će dan
Kada će mu kap kiše šapnuti moju ispovijed
Boreći se sa prošlim danom
O PESNIKINJI
Damjana Savčić rođena je 16. maja 2006. godine u Foči. Srpska je pesnikinja.
Autor je zapažene zbirke pesama pod naslovom „Oklop jave“, koja je utvrdila njenu poziciju jednog od najperspektivnijih glasova mlade generacije pisaca na ovim prostorima. Njen talenat krunisan je priznanjem za najboljeg zavičajnog pisca u Višegradu, a uvrštena je i u odabranu grupu 45 vrhunskih pesnika sa prostora Evropske unije i Balkana. Nosilac je brojnih priznanja, među kojima se izdvaja prva nagrada u Italiji.
Međunarodnu prepoznatljivost ostvarila je objavljivanjem poezije na prestižnim portalima čime su njeni stihovi doprli do publike u SAD-u, Belgiji, Rusiji i Italiji. Njen rad je redovno zastupljen na digitalnim platformama za poeziju.
Po obrazovanju je carinski tehničar.
Živi i stvara u Višegradu.
Izvor: Autorka