NE MERI MI DUŠU

Zlatna tišina / Žan Bahit ; prevela s ruskog Dajana Lazarević. – Ups, 2020.

Teško je pisati o poeziji koju nismo čitali u izvornom obliku, jeziku pesnika, ali ako vas već prva pročitana pesma na našem, srpskom jeziku, ubedi da ispred sebe imate dobro poetsko štivo, onda se sigurni da je, prvenstveno, prevodilac umešan i uspešan u onome što radi. Tad slutite i da je poezija Žana Bahita, takođe, dobra i snažna, jer bez obzira što prevodilac stvara novo delo, da bez dobre osnove (stihovi u izvornom obliku) ni lepa potka (prepevane pesme) čak i s najumešnijim tkanjem ne bi mogao izatkati ćilim lep za oči i dušu kakva je zbirka Zlatna tišina Žana Bahita.

Dajana Lazarević, poznati i priznati prevodilac s ruskog i beloruskog jezika, u ovoj zbirci je pokazala svo svoje umeće. Nije robovala formi da bi zbog neke nebitne, teško nađene rime pesma gubila smisao, ali gde god je mogla rimovala je odlično odabranim srokovima. Što je najbitnije, kad je reč o spoljašnjem u poeziji, ona je zadržala melodiku, a u svakoj pesmi, oseti se to kad se čita srcem, sačuvala je osećajnost, misaonost i poetiku. Bez sumnje, čitalac će svaku pesmu moći potpuno da doživi, kao da je ona deo srpske poezije.

I kako stih jedne pesme poručuje ne merite mi dušu, ni mi nećemo ulaziti u te skrivene hodnike ni pesnika, ni prevodioca. Na nama je da iz pesme uzmemo ono što nam se učini našim, a što su nam i pesnik Žan Bahita, i prevodilac Dajana Lzarević stavili na kantar našeg unutrašnjeg bića. Sve dobro izmerimo u sebi, a ova knjiga nam daje tu mogućnost.

Anđelko Zablaćanski
Književnik, književni prevodilac i urednik časopisa „Suština poetike“

⸎

ZBIRKA PESAMA ALMA JABUKA

Alma jabuka / Žan Bahit ; prevela s ruskog Dajana Lazarević. – Alma, 2020.

Biti kosmopolit ne znači da je čovek neosetljiv prema svojoj zemlji,
a osetljiv prema svim ostalima.
Znači velikodušnu težnju da budemo osetljivi
na sve zemlje svih razdoblja,
znači čežnju za trajanjem, želju da budemo mnogi i kad smo već udvojeni.
Borhes

Iz prevodilačke radionice Dajane Lazarević dolazi još jedan uspeo i nadahnut pesnički prevod, čiji se autor prvi put pojavljuje zbirkom na srpskom jeziku. To je Žan Bahit, nesumnjivo jedan od vodećih kazaških pesnika, pisac, filmski dramaturg, urednik i javni radnik. Objavio je tridesetak knjiga u svojoj zemlji i u svetu, a dobitnik je i niza značajnih nagrada i priznanja. Takođe, prevođen je na više stranih jezika i zastupljen u brojnim međunarodnim antologijama poezije i proze. Sve to ukazuje da se zaista radi o vrhunskom stvaraocu i umetniku, čija poezija u slobodnom i vezanom stihu deluje vrlo skladno, ujednačeno i estetski profilisano.

Njegova poezija objedinjava gotovo sve elemente tradicionalističke/klasične i moderne/savremene poezije, što znači da autor istovremeno baštini jedna i druga stvaralačka iskustva, odnosno uticaje, reminiscencije i poetike. Reč je, svakako, o istaknutom i originalnom pesniku, čija je misao snažna i autentična, sa mnoštvom ideja i poruka, koje se čitaju u jednom dahu i sa istim interesovanjem. Pravo je uživanje i zadovoljstvo čitati njegove pesme! To je praznik duha i radosti. Svaka pesma je poseban doživljaj i impresija. Ovakva poezija se ne susreće i ne prevodi svakog dana.

Zahvaljujući izvanrednom prevodu Dajane Lazarević dobili smo vrhunsku poeziju, koja predstavlja još jednu potvrdu i primer dobre međunarodne saradnje između dva jezika i sve srodne literature.

Razvojni put ovog pesnika tekao je uzlaznom linijom i sada smo u prilici da pratimo i markiramo njegovu genezu, poetičke preobražaje, stvaralačke uzore i podsticaje, a nadasve ukupan pesnički učinak i umetničko dostignuće u vremenskom rasponu od debitanske knjige pa do danas. Sa ovom poezijom se relativno lako uspostavlja komunikacija, budući da je veoma jednostavna i pristupačna za sve čitaoce, bez obzira na njihovo intelektualno iskustvo i naobrazbu. Očigledno je, dakle, da se strogo vodilo računa o onome šta i kako će se kazati, jer pesnik nije rasipnik reči, slika, melodija i poruka.

Veliki Gete je govorio:

„Svakog dana treba videti po jednu lepu sliku, čuti po jedan lep muzički komad i pročitati po jednu lepu pesmu.“

Ova knjiga Žana Bahita upravo nudi jednu takvu mogućnost da uživamo u njegovim lepim i nadahnutim pesmama, punim duhovnog ozarenja i topline, blagosti i lepih uspomena iz života i dosadašnjeg duhovnog stvaralaštva.

Pesniče Bahit, dobrodošli u srpski hram poezije! Ušli ste na velika vrata i zaslužujete sve lovore i punu podršku.

Dr Milutin Đuričković

⸎

VJETAR USPOMENA ŽANA BAHITA
NA HRVATSKOM JEZIKU

U knjizi odabranih djela Kanapjanova, a u izvrsnom prijevodu Dajane Lazarević, otkrivamo bogatu riznicu i pjesničku misao kazahstanskog umjetnika, koji se saživio sa sudbinom svog naroda u jednom povijesnom trenutku ideološke reakcije, jedne male baltičke države na sovjetski totalitarizam u procesu stjecanja neovisnosti.

Velike političke i kulturne promjene i početak nove povijesti Kazahtstana, nadahnulo je Kanapjanova u njegovoj književnoj riječi i djelu. Namjeran izbor različitog opusa pejzažnih, ljubavnih i povijesnih pjesama nam predstavlja autorski lirski portret u kojima je dat preslik tajni pjesničke duše i njegove autentične asocijativne pro(misli).

Lirska ispovijest i glas pjesnika, te filozofska potka nade i razočarenja u prijelomnom trenutku iskazuju gubitak, ali i nadu u sutra. Donose splet igre riječi i kolorit pjesničkih slika koje očituju nostalgiju za slobodom ali i sopstvom, koje se u raskrižju država gubi. Sve to vodi do srži problematike u koju su mnogi narodi, nakon raskola matičnih gigantsih država doživjeli na neki način kao gubitak identiteta (zloglasno dvorječje). No, tim gubitkom se zapravo, s druge strane otvaraju vrata slobodi i skidanju okova robovanju ideologijama. Otvaraju se vrata pjesniku da zajedno sa svojom poezijom, pokuca na mnoga vrata i bude ugošćen sa cijelom svojom osobnošću, u kojoj predstavlja osobine i tradiciju svog naroda.

Tako na samom početku, Dajana prevodi pjesmu čiji je naslov nosi ime i prezime pjesnika – Žan Bahit, u kojoj se oslikava ta neizvjesnost u koju uranja njegovo biće, pitajući se šta će biti dalje s njim, i filozofski odgovara da će biti ono što je sudbina.  Čovek ostaje dostojanstven u svojoj duši samo onda, ako je takav i bio od svog postanka.

Sam naziv ovog izbora iz poezije „Vjetar uspomena“ govori o promjenama, o melodičnosti i ritmičnosti poezije koju je vjetar raznosio od Amerike do Rusije, nadalje do Srbije, a sada i Hrvatske, pjevajući diljem zemalja svijeta. Vjetar raznosi poeziju Kazahtanskog umjetnika s velikim razlogom. Cilj je što više saznati i naučiti o lirici jedne male baltičke zemalje, spoznati utjecaj promjena na dušu jednog običnog kazaškog čovjeka, oslikanog perom pjesnika.

Ovdje vjetar uspomena zadire u djetinjstvo i rodni kraj, oca i majku, Pugasov most, život i smrt među gorskim rijekama s kojima se pjesnik saživljava prezentirajući nam slike i zvukove noći jesenjinskom intonacijom. Upravo izbor iz zbirke „Gorska periferija“ mapira pjesnikov duhovni svijet u najrazličitijim ranim i kasnim manifestacijama.

Između ostalih tema u pjesmama, tu je i motiv sinovljevog pokajanja, karakterističan za većinu kazaških pisaca koji uz kazaški, govore i ruski jezik.

To se manifestira u  pjesmi „Zloglasna dvojezičnost“, govoreći nam o prokletstvu i sudbini  „pridošlice iz teškog ropstva“ i ujedno biva u službi poetskog mosta, kao poveznice dvije kulture i dva jezika.

Pored pjesama posvećenih zavičaju i duši pjesničkoj, koja teži svega 3 dekagrama, preko Zlatne tišine, i Doline iz zbirke „Prostor brojčanika, dotiče se pjesnik gradske vrteške, žonglera i Margarite u Frankfurtu, gdje nam dočarava slike urbanog ali i metaforički oslikava ironiju života. Tu su i pjesme iz Alma-Atajskog bloka iz zbirke „Od Alma-Ate do Berlina“, kao i „Nomadske zvijezde“.

Poezija Žaha Bahta odiše utjehom i nadom u bolje. Na samog pjesnika promjene u povijesti ne potiru ono što je bilo, već upravo sam pjesnik raste kroz različitost epoha i traje. Sama nostalgičnost u sebi nosi zalog vječnih vrijednosti, a to je koherentnost cjelokupnog čovječijeg bića i njegove osobnosti.

Ono što je karakteristično za pjesnika, razumijevanje je tragedije novog svijeta, spoznaje duhovnog, i na taj način mogućnosti da kao takav – preživi. Otud ovdje,  na samom kraju poput krune prijevoda poetski izvještaj o tragediji Černobila, kojim se pjesnik inače i bavi u svom književnom radu.

„I ako se okrenemo slici rode, kao vječnog simbola života, ne bih htio da ova bijela ptica sa crnim znakom, bez obzira na spoljašnji izgled, postane pterodaktil našeg mutnog vremena…“

Dakle, možemo zaključiti da su sloboda i ljubav vječni, a to je suština Kanapyanove poezije. I kako je Viktor Badikov rekao o Kanapyanovoj poeziji, društveni i osobni pomaci u njegovim tekstovima konvergiraju i ne samo da prirodno slijede jedno drugo, oni i koegzistiraju „različitošću istovjetnih“.

„Vjetar uspomena“ nam donosi još jedno izuzetno vrijedno djelo spoznaje i nade. Sloboda je jedna nužnost kreativnog stvaranja i širenja umjetnosti, jer ona kao takva ne poznaje ni ideologije niti granice. Svaki novi prijevod donosi nam novo poznanstvo, a time i bogatstvo saznanja. Jedina ideološka predatnost u umjetnosti je sloboda, koja egzistira kao neovisan entitet, a umjetnik kao takav, zasluženo dobija svoju zvijezdu na pijedastalu književnog neba.

M.sc Zorica Tijanić, književnica i novinarka

⸎

O POEZIJI ŽANA BAHITA

Među listovima / Žan Bahit ; prevela s ruskog Dajana Lazarević. – ASoglas, 2021.

Čitajući poeziju Žana Bahita stiče se slika njegovog hoda po ivici univerzalnosti tema. Njegovim poimanjem i doživljajem on im daje dodatni pečat autentičnosti, upućuje na misao o tome da svi ljudi na svijetu imaju tu iskru univerzalnog u sebi, usađenu ljubav prema porodici, bližnjem, Bogu, rodnoj grudi.

Slika svijeta u poeziji autora Bahita svojevrsno je putovanje kroz pejzaže duše samog pjesnika. U kontekstu pjesama možemo saznati kad se rađa, živi i umire priroda, kad se rađa i živi i umire čovjek kao neodvojivi dio nje. Pogled na svijet oko sebe i svijet u sebi pjesnik gradi sponzajući govor tišine i otkucaje srca prirode. Svi ovi momenti, svi ti otkucaji srca i pulsiranje tijela, kako prirode, tako i samoga čovjeka, postaju jedno – savršenstvo opisano u pjesničkoj riječi, svojevrsni dokaz postojanja.

Kada sam pomenuo univerzalnost, moram da kažem još nešto: ne postoje opisi ili pojave kod Žana Bahita koji bi se mogli nazvati „klišeom“ ili tipskim mjestima. Iznenađen sam, koliko je Bahit originalan kao pjesnik i koliko može da pruži svome čitaocu. Iznenađen sam širinom tema i bogatstvom pjesničkih slika, pjesničkom materijom kroz koju može da se upozna njegova duša, ali i zemlje iz koje potiče.

Ova zbirka će, svakako, biti interesantna čitaocima, a napomenuo bih da imam veliku čast kao izdavač, da objavim prvu knjigu autora iz Kazahstana u Republici Srpskoj i cijeloj Federaciji Bosne i Hercegovine. Ovo je trenutak, kada ispisujemo novi red u istoriji – zajedno sa pjesnikom Žanom Bahitom.

Dejan Spasojević,
Direktor izdavačke kuće ASoglas, Diplomirani pravnik