Todor Bjelkić – Pesnik fruškogorskog sluha

ISSN 2334-9417 (Online)

MOJA OBIČNA ŠETNJA S MARIJOM

Cijele te noći vjetar je izranjao iz mora
(kao delfini u ludoj igri),
i vrištale su zvijezde visoko na jugu.
„Vidi, Rijeka liči na božićno drvce“,
kliktala je Marija.
Cijele te noći gledao sam njenim očima,
disao njenim dahom,
zborio djetinjasto njene misli,
njenim jezikom,
hodao u transu njenim koracima.
Da li si ti, stvarno, Marija?“,
htio sam pitati nju, i noć, i more.
Možda bi zamišljeno rekla:
„Ako i nisam, a ti zamisli,
i zamisli da si strašni gusar
i da si me otel – kaj bi za me tražil?“
Kažem, možda bi rekla,
dok bi joj lijepi zubi
ujedali mjesečnu,
a ja bih dodao:
„Ne bi bilo nikakve otkupnine,
skinuo bih zastavu sa mrtvačkom glavom
i stavio natpis:
„Marija nije za prodaju!“
Potom bih usmjerio jedrenjak
na Srebrno ostrvo, dao bih ti slobodu
i ti bi se u mene zaljubila.“
„Postoji li Srebrni otok?“,
pitala bi Marija.
„Postoji, ako bi se zaljubila!“
Možda bi rekla:
„O, kako bih to htjela, ali…“
umjesto svega samo je
nehajno prošaputala:
„O, Kriste, tako su me zaboljela križa.“
„Da, i mene prokleto bole krsta“,
rekoh, a tako sam želio breskve
njenih usana, i da je ljubim
sve dok joj mjesec ne popijem iz očiju.
I mislim da je znala koliko je volim,
kosom, očima, rukama, usnama,
nemirno kao dijete,
a strasno kao onaj
koji je izmislio bludnike.
(Čuo sam u sebi kako je upitala:
„Bože, zašto sam to uradila?“,
a ja sam rekao da ne rađaju
sve Marije Isusa).
Poslije, u velikom parku,
Marija je milovala drveće:
„Kako je ovaj cedar moćan i lijep.“
„Obožavam kedar i kedrovinu“,
šaputao sam bezglasno u njene oči.
„Čuj, more laje u noć kak moj cucak“,
i ispriča mi porijeklo svog psa.
Smijali smo se hodeći uz obalu
i, kao čavle, glasove zabijali u tamu.
Kada je odlazila, samo je napomenula
da pripazim bolesno srce.
U uglovima nebesa još su
visile krpice njenog smijeha,
inače je vladala tama,
još plavkasta od njene kose…
Danima sam zamišljao Mariju
kao toplu, pitomu obalu,
kojoj su valovi lizali ruku
(kao što čini njen plemeniti pas),
i tad bi u meni zapjevale ptice,
šarene i zlataste, sa skrivenih otočja.
Ne znam da li ću je vidjeti više,
ali vjetrovi su sačuvali boju smijeha
(čuvajte se moreplovci,
takvi umilni zvuci
vezali su i Odiseja).
Marija sad luta morima,
otrgnuta iz bijelog sidrišta.

(Iz knjige Neusahli đeram)

ZIMSKO VEČE

Ledeni vetre, i ti joj kaži:
neka prestane – ako me traži.

I, nemoj joj istinu kriti,
da me nema, da neću (tu) biti.

Nemoj joj strašnu tajnu odati
da tako sleđen još za njom patim.

Neka spozna da sam pahulja
i da uzalud zimom baulja.

I prećuti da ovde veje;
mogla bi dahom da me ogreje.

Irig, 4. 1. 2020.

 

BALADA O JABLANU

Od snega se razboleli dani,
i sunce zubato palo u blato,
i vetri, zimom naoružani,
u selo seli
vetrovi beli.

I ptice se smrzle u letu,
nežna im krila magla ovila,
a najsrećniji na ovom svetu,
odžaci snuju
snežnu oluju.

I tvrdo spava šuma ćelava,
i muklo seče sekira drvoseče,
a kada noć luda zaurlava,
grana granu
miluje po dlanu.

I jedan jablan pupoljke sanja,
u snu mu proleće na umu,
a sneg opada sa nežnog granja;
čuješ li jeku:
to jablan seku…

O PESNIKU

todor bjelkicTodor Bjelkić je rođen 1946. godine u Donjem Skipovcu kod Doboja, ali je još kao dete sa roditeljima se nastanio u sremskom selu Grgurevci. 

Bjelkić je autor je preko dvadesetak zbirki poezije za decu, više drama za najmlađe koje su izvođene na radiju, zbirki poezije za odrasle, a novinskim tekstovima se ne zna ni broj. Sve do penzije, radio je kao novinar u Sremskim novinama, a sada se bavi isključivo pisanjem. Za svoj rad dobio veliki broj književnih i novinarskih nagrada, među kojima se izdvajaju: Istina, Svetozar Toza Marković, Laza Kostić, Svetozar Miletić, Jaša Tomić itd.

Za dečiju poeziju je dobio priznanja iz cele bivše SFRJ među kojima i Povelja za doprinos književnosti za decu, Vesela sveska, Sarajevo; Prva nagrada Festivala pesnika za decu Bulka, Crvenka; Povelja Zmajevih dečjih igara, Novi Sad; Prva nagrada za poeziju u Sokocu; Povelja za razvoj dečjeg stvaralaštva u Celju, Slovenija i druge. Član je UNS-a.

Živi u Irigu podno Fruške gore.

Pesme su preuzete sa sajta Onlajn poezija, a biografija iz Suštine poetike broj 34