Rade Šupić – Ubosti svetlost

ISSN 2334-9417 (Online)

PO INSTRUKCIJAMA UMRLIH

Možda će se jednog dana
naš prah ujediniti
u specifičan kosmos zrna
I ukrasiti neke slučajne pustinjske dine
ili kaktuse

Kako bi sutrašnji propovednici
nove vere
Mogli pod našim jedinstvom
da sakriju svoje spise

Dok prolaze kroz pustinje
na konjima

i dok ih šibaju
klevetnici



***

Moderna poezija uzela je maha
brodovi teku unazad
po instrukcijama umrlih
Ne ponavljaju se svetska čuda
previše je očevidaca
Javni pozivi za primanje saučešća
najnoviji su principi žalosti
skroz raščlanjeni
po ugledu na patologiju

Fenomeni su sve češći
ontologija se poistovećuje
sa psihijatrijom
Svetina je zaslepljena
drveće neočekivano dobro otvoreno
sahrane su glamurozne
pokojnici slavni 40 dana
Zbog toga
korenje se dovitljivo probija
prema bogovima

 

***

Moja domovina je jedna poljana
gde utopija nije odbačena kao mogućnost
Tu smo posle ručka
grlili drvo masline
i predviđali
da li će ga neko sutra voleti

Onda je došao nastanak sveta
jer neko se ozbiljno
igrao Boga
Naša domovina je bila mrtva
a mi smo dobili kartu za iseljenje

Zato smo ovde
Zato pišemo poeziju

***

Ubosti svetlost
kao kada nož prolazi kroz kolač
Napraviti rođendansko
iznenađenje
Najdublju ranu sveta

Potom se zapitati
kuda to svetlost beži

Učili su me da će takvo sunce
umesto krvi
ostavljati plamičke

dovoljno jake
da bi mu se ušlo u trag




DVA MESECA OD SMRTI ZAGAJEVSKOG

Bogu je trebalo barem 20 pisarnica
za arhivu mojih grehova
Majski oblaci su smršali nekoliko tona
Adamove pesme su iznenada rešile
da se osamostale
Bolešljiva deca na ulici izrastala su kao zubi
a komunalni radnici
(za razliku od mene)
recitovali su „Barbaru“
u zadnjoj loži
voćnog kamiona

 

***

Rat je igra u kojoj gube
svi osim zemlje
natapa se eritrocitima
da bi drveće moglo da preživi
Jednoga dana
vratićemo zemlji dug
halapljive ruke pune voća
(i to nije sve)

Jednoga dana
sve što nam bude pripadalo
krstićemo sećanjem
(i našim i tuđim)

Nečija će deca
pribirati plodove
stvorene od nas

i šteta što neću biti tu
da im to kažem

O PESNIKU

Rade Šupić
Rade Šupić, pesnik

Rade M. Šupić (2000) je pesnik iz Lazarevca, student Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija.

Napisao je pesnički rukopis „Poezija koju nećete dočekati“. Najmlađi je finalista 53. Festivala poezije mladih u Vrbasu. Finalista je konkursa za nagradu „Timočka lira“ 2021. godine.

Živi i stvara u Lazarevcu.

Izvor: autor