KRIJEŠ SE…
Kriješ se
Iza osmijeha i
Bisera noći
Lukavo njišući kukovima
Kao da nećeš
Prilaziš postelji na prstima
Smjelo gazeći hladni potok
Što je prožuborio
U mojim grudima.
Kriješ se
Kao divlja mačka
Izvijaš gola leđa
I zabacuješ kosu
Skrivajući oči.
Kriješ se
Iza osmjeha mjeseca
I dugim nogama
Gaziš obećanu noć.
I kao da nećeš
Iz mjesečeve sjenke
Prikradaš se kao divlja mačka
Namjerno gaziš
Sjenke prošlosti
Iz moje glave
Razbacane po patosu.
Kriješ se…
SIDRO NOĆI
Na tavanu
u mraku
Skriveni od zvijezda
I pogleda
Tražimo
Bjelege i ožiljke
Po našim tijelima.
U mraku
Skriveni od zvijezda
Među starim knjigama
Tražimo uže
Da vežemo mjesec —
Postajemo sidro noći.
Na tavanu
Zagrljeni iz straha
U prašini sjećanja
I paučini noći
Pronalazimo
Odbačene lutke
i riječ što sluti na ljubav.
Na tavanu
U mraku
Skriveni od zvijezda
Tražimo uže
Da vežemo mjesec.
Moji i tvoji ožiljci
Postaju sidro noći
I riječ postaje ljubav!
NAIĐU TAKO NEKA JUTRA
Naiđu tako neka jutra
u proljeće rano
uvijena pupoljcima badema,
drena i džanarike,
pjesmom ptica,
tugom u grudima,
sjećanjem na ljubav,
na drumove daleke,
nekazane riječi ljubavi
i jedne uplakane oči.
Naiđu tako neka jutra
i podmuklo tutnje u grudima,
ćute podmuklo pod jastukom i
bacaju sjenke dragog lica
po bolesno bijelom plafonu.
I ćutim,
ćutim,
čekam,
čekam,
čekam da zapjeva
ona mala, šarena, ptica na prozoru –
da magija običnog jutra
da smisao sjećanja
i ljubavi.
Naiđu tako neka jutra
Kad čekam tu malu pticu
Da zapjeva i sva sjećanja
Spoji u rano proljeće
i pupoljke badema
drena i džanarike –
da popusti bol u grudima.
Naiđu tako neka jutra…
Zaboli u grudima jutro…
POD ZVJEZDAMA
Pod zvjezdama hodim
Gazeći po bolu sjećanja,
Ogrnut tišinom snijega i
Mirisima prošlosti
Dok mrtva ptica
U grudima plače.
Pjevaju zvjezdane tišine
Bajalicu nesanice
Dok na ramenu
Umorna prošlost sanja sjutra.
Pod zvezdama
U grudima mrtva ptica
Tišinom govori…
ZABOLI JUTRO
Kad u grudima
Zaboli jutro i
Magla pokrije stope
Zapjeva sa grane ptica i
Daljina donese slike
Zaglavljene u sjećanju
Na lik jedne žene.
Vjetar ko ruka djevojačka
Na prozor,tiho, zakuca
I zaboli u grudima jutro,
Zamiriše sa plakara dunja —
Ubrana sa neba
Rukom moje majke.
AKO PREĆUTIM PJESMU
Ako prećutim pjesmu
Dok gledam u tvoje oči
Laste će se uspavatii
Skrivene pod tvojim pazuhom i
Ostaće zauvijek zarobljene na jugu.
Ako prećutim pjesmu
Dok spavaš u mom naručju
Onako snena i daleka
Prestaće da cveta drijen i
Tvoje male ruke
Prestaće da zovu i vole.
Ako prećutim pjesmu
Dok ljubim tvoje usne
Ljubav će prestati da kapa
Sa strehe nade i čekanja
I neće procvetat trešnje
Na ovoj obali ćutnje…
Ako prećutim pjesmu
Laste će prestati da dolaze
Sa juga
TAMO GDJE TIHUJE BOL
Iz kolijevke davno
Čelom omeđih
Sebe i Kosmos
Tražeći Liniju što polovi Javu i San.
Liniju tanku i malu —
Granicu Vječnosti i Druma.
I čelo postade temelj
A nebeske širine meta
Koraknuh po Nebu
U meni zapjeva Drum!
Iz kolijevke davno
Čelom omeđih
Sebe i Tebe,
Spojih na Drumu
Javu i San
Nebom potpisah snove —
Visoko gore
Na licu Vječnosti
Gdje spavaju Nada, Ljubav i Vjera
I gdje tihuje Bol.
Širokim, djetinjim, osmijehom
Na širokom Drumu
Čelom omeđih
Sebe i Tebe —
Visoko gore dokle samo dolaze ptice
Što imena nam govore
I gdje tihuje Bol!
JUTRO
Jutro
miriše na
Ženino bijelo grlo,
Na brašno i orahov list.
Jutro
Maglom što sanjivo
baulja sa rijeke
Umiva prozore
I u nebo uperenim dimnjacima
Izaziva crvenog pijetla
Koji nakostriješen
Na dnu postelje
Čeka da zapjeva..
Jutro
Hladnim rukama
Ježi grudi djevojačke
I hladi vruće butine
Jutro
Stidljivo donosi pjesmu
Otkinutu sa moje
Ugrižene usne…
Beleška o pesniku
Labud N. Lončar, rođen je 1964. godine u Ivangradu, današnje Berane. Pesnik, prozni pisac i kolumnista. Bavi se pisanjem poezije i proze. Organizator mnogih kulturnih manifestacija i promocija. Osnivač i predsednik međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umetnika „Nekazano“ iz Bara. Član je Udruženja književnika Srbije i međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umetnika „Nekazano“ iz Bara, kao i mnogih drugih Udruženja književnika putem društvenih mreža. Zastupljen je u tridesetak domaćih i stranih antologija i zbornika.
Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja. Pesme su mu prevedene na engleski, francuski, nemački, poljski, ruski, rusinski, makedonski i bugarski jezik. Objavio je pet knjiga poezije: „Rođenje suze“, „Ostavljanja“, „Na poleđini sna“, „Ako prećutim pjesmu“ i “Sidro noći” kao i knjigu kratkih priča „Svako ostavi neki trag“. Osnivač je i urednik časopisa za kulturu i umetnost „Nekazano“, kao i časopisa za haiku „Nekazano“ ujedno je i osnivač i glavni urednik portala za kulturu i umetnost „Nekazano“. Osnivač je Festivala ljubavne poezije „Pjesnik – Svetionik“.
Živi i stvara u Baru,
Izvor: Autor